Optički mikroskopi koriste vidljivu svjetlost za pregled uzoraka. Zbog vrlo male veličine virusa, obično je potreban mikroskop sa većim uvećanjem za njihovo promatranje. Međutim, budući da je veličina virusa blizu ili čak manja od valne dužine vidljive svjetlosti, to ograničava rezoluciju direktnog promatranja virusa optičkom mikroskopom. Stoga je za detaljniji pregled virusa često potreban elektronski mikroskop.
Elektronski mikroskopi koriste elektronske zrake umjesto svjetlosnih zraka i mogu postići veću rezoluciju od optičkih mikroskopa. Elektronska mikroskopija može pružiti veći nivo povećanja i rezolucije virusnih detalja, omogućavajući naučnicima da detaljnije proučavaju strukturu i svojstva virusa.
Količina uvećanja koja je potrebna za prikaz virusa ovisi o veličini virusa i potrebnoj razini detalja. Budući da su virusi često u rasponu veličine nanorazmjera, često su potrebni mikroskopi s većim uvećanjem za njihovo promatranje.
Svetlosni mikroskopi obično daju uvećanja od 1000x do 2000x. Ovo povećanje je dovoljno za posmatranje nekih većih virusa, kao što su veliki DNK virusi.
Međutim, za manje viruse ili gdje su potrebni detalji veće rezolucije, koristi se elektronski mikroskop. Elektronski mikroskopi mogu pružiti veće uvećanje, često dostižući 100,000 puta ili više. Ovo veliko povećanje može pružiti detaljniji prikaz strukture i karakteristika virusa.
Važno je napomenuti da povećanje nije jedini faktor koji utiče na posmatranje virusa. Rezolucija je također važan faktor, koji određuje veličinu najmanjeg detalja koji mikroskop može razlučiti. Za manje viruse potreban je mikroskop veće rezolucije za snimanje finijih detalja.