Za početak, pokušajmo shvatiti kako teleskopi rade. Prvo, snaga uvećanja – mogućnost zumiranja udaljenih objekata – zapravo nema mnogo veze sa kvalitetom slike koju vidite u teleskopu. Čak i najjeftiniji teleskop može povećati koliko god želite, ali to ne znači da ćete moći bilo šta razaznati. Glavna karakteristika teleskopa je njegova rezolucija, odnosno mogućnost crtanja dva blisko smještena detalja u fokusu. Zamislite kameru telefona, na primjer. Sjećate li se starih Nokia telefona sa kamerama od 1–2 megapiksela? A sada ih uporedite sa IPhone 7 kamerama. Obe kamere izgledaju prilično isto; može zumirati i umanjiti. Ali slike koje snimate su potpuno različite: jedna je dosadna i mutna, bez ikakvih detalja. Drugi je lijep i svijetao; čak možete vidjeti i vrhove vaših trepavica. Sve je u rezoluciji. Isti princip radi i za teleskope. Zamislite da je teleskop "kamera" ugrađena u vaše oko. Ako kupite jeftin i jednostavan "fotoaparat", možete jasno vidjeti objekte uvećane 70 puta. Ako dodatno uvećavate, objekti će postati mutni i zamućeni. Ali ako imate dobru, skupu kameru, možete dobiti uvećanje do 500 puta, a da pritom ne izgubite kvalitet slike, dok će veličine objekata na slikama biti iste.
Rezolucija se mjeri u ugaonim sekundama (to je samo 0.00028 stepeni). Što je veći prečnik sočiva, to je bolja rezolucija; stoga se mogu vidjeti udaljeniji objekti. U idealnom slučaju, za najbolji kvalitet slike, uvećanje ne bi trebalo da bude veće od prečnika sočiva u milimetrima. Na primjer, objektiv od 100 mm će biti savršen za povećanje od 100x. Neki povećavaju uvećanje do 15-2 puta kada je sočivo prilično dobrog kvaliteta i u povoljnim atmosferskim uslovima. Ne bismo preporučili dalje povećanje uvećanja.
Vjerovatno jedva čekate da saznate šta možete vidjeti u teleskopu. Spremni smo to podijeliti s vama. Prvo, razbijmo nekoliko popularnih mitova:
Mogu li vidjeti satelite?
Ne, kreću se prebrzo. Teško da ga možete imati na vidiku.
Mogu li vidjeti zvijezde kroz teleskop?
Pa, vidite – da. Saznaj detalje – ne. Jedina zvijezda koju možete vidjeti do detalja je Sunce.
Za početak, pokušajmo shvatiti kako teleskopi rade. Prvo, snaga uvećanja – mogućnost zumiranja udaljenih objekata – zapravo nema mnogo veze sa kvalitetom slike koju vidite u teleskopu. Čak i najjeftiniji teleskop može povećati koliko god želite, ali to ne znači da ćete moći bilo šta razaznati. Glavna karakteristika teleskopa je njegova rezolucija, odnosno mogućnost crtanja dva blisko smještena detalja u fokusu. Zamislite kameru telefona, na primjer. Sjećate li se starih Nokia telefona sa kamerama od 1–2 megapiksela? A sada ih uporedite sa IPhone 7 kamerama. Obe kamere izgledaju prilično isto; može zumirati i umanjiti. Ali slike koje snimate su potpuno različite: jedna je dosadna i mutna, bez ikakvih detalja. Drugi je lijep i svijetao; čak možete vidjeti i vrhove vaših trepavica. Sve je u rezoluciji. Isti princip radi i za teleskope. Zamislite da je teleskop "kamera" ugrađena u vaše oko. Ako kupite jeftin i jednostavan "fotoaparat", možete jasno vidjeti objekte uvećane 70 puta. Ako dodatno uvećavate, objekti će postati mutni i zamućeni. Ali ako imate dobru, skupu kameru, možete dobiti uvećanje do 500 puta, a da pritom ne izgubite kvalitet slike, dok će veličine objekata na slikama biti iste.
Rezolucija se mjeri u ugaonim sekundama (to je samo 0.00028 stepeni). Što je veći prečnik sočiva, to je bolja rezolucija; stoga se mogu vidjeti udaljeniji objekti. U idealnom slučaju, za najbolji kvalitet slike, uvećanje ne bi trebalo da bude veće od prečnika sočiva u milimetrima. Na primjer, objektiv od 100 mm će biti savršen za povećanje od 100x. Neki povećavaju uvećanje do 15-2 puta kada je sočivo prilično dobrog kvaliteta i u povoljnim atmosferskim uslovima. Ne bismo preporučili dalje povećanje uvećanja